Matica hrvatska u političkom životu Hrvatske 1935. - 1945.

Ovaj rad obrađuje jedno desetljeće (1935. - 1945.) djelatnosti jedne od najznačajnijih kulturnih ustanova hrvatskog naroda – Matice hrvatske. Desetljeće je to velikih političkih preokreta, sloma dviju država i sukoba triju dominantnih ideologija Zapada. Hrvatsko društvo u tih dramatičnih deset godina iskusilo je tri različita oblika ostvarivanja nacionalnih ideoloških programa – jugoslavenski monarhistički centralizam donekle povezan s velikosrpskim nacionalnim programom u vrijeme diktature, (kon) federalistički pokušaj rješenja hrvatskoga nacionalnog programa u Banovini Hrvatskoj i nacionalistički pokušaj stvaranja totalitarne nacije-države. U tih deset godina, prije ili kasnije, svi su ti pokušaji doživjeli slom. Ideologija kao neizostavni činitelj i pokretač svakoga političkog programa u razdoblju moderne navodi nas na istraživanje ideološkog okruženja u kojima su se politički događaji odvijali. A kako je ideologija, a prema tome i politika u širem smislu, kulturni fenomen, iznimno je važno pri proučavanju hrvatske povijesti toga razdoblja proučiti djelatnost jedne takve ustanove kakva je Matica hrvatska

Nacionalna ideologija i povijest u \u27Crvenoj Hrvatskoj\u27 i \u27Dubrovniku\u27 1902. godine: čija je Župa Dubrovačka?

Rad obrađuje raspravu između dvojice Dubrovčana, objavljivanu u listovima \u27Dubrovnik\u27 i \u27Crvena Hrvatska\u27 tijekom 1902. godine. Glavni su sudionici te rasprave bili katolički svećenik Vice Medini na strani pravaša i osoba pod pseudonimom Nikša N., naklonjena srpskoj stranci čiji je politički utjecaj u Dubrovniku polako jenjavao. Na površini rasprava o tome tko je u srednjem vijeku darovao Dubrovčanima Župu Dubrovačku, ustvari je rasprava u kojoj njeni sudionici nastoje dokazati svoje oprečne stavove o etničkom porijeklu Dubrovčana. Njihova namjera je bila jasna: dokaže li se povijesnim argumentima da je darovatelj Župe bio Srbin, odnosno Hrvat, onda je i Župa srpska, odnosno hrvatska zemlja, odakle slijedi da su i Župljani Srbi, odnosno Hrvati. A što vrijedi za Župljane, vrijedi i za Dubrovčane. Povjesničarski karakter te rasprave uputit će nas ka pokušaju razotkrivanja veze između nacionalne ideologije i povijesti na razmeđi dviju epoha. Dva pitanja koja su u središtu našeg zanimanja jesu: Je li korištenje povijesti u takvim raspravama bilo plodonosno?, te: Je li veza između povijesti nužna ili slučajna

Matica hrvatska u političkom životu Hrvatske 1935. - 1945.

Ovaj rad obrađuje jedno desetljeće (1935. - 1945.) djelatnosti jedne od najznačajnijih kulturnih ustanova hrvatskog naroda – Matice hrvatske. Desetljeće je to velikih političkih preokreta, sloma dviju država i sukoba triju dominantnih ideologija Zapada. Hrvatsko društvo u tih dramatičnih deset godina iskusilo je tri različita oblika ostvarivanja nacionalnih ideoloških programa – jugoslavenski monarhistički centralizam donekle povezan s velikosrpskim nacionalnim programom u vrijeme diktature, (kon) federalistički pokušaj rješenja hrvatskoga nacionalnog programa u Banovini Hrvatskoj i nacionalistički pokušaj stvaranja totalitarne nacije-države. U tih deset godina, prije ili kasnije, svi su ti pokušaji doživjeli slom. Ideologija kao neizostavni činitelj i pokretač svakoga političkog programa u razdoblju moderne navodi nas na istraživanje ideološkog okruženja u kojima su se politički događaji odvijali. A kako je ideologija, a prema tome i politika u širem smislu, kulturni fenomen, iznimno je važno pri proučavanju hrvatske povijesti toga razdoblja proučiti djelatnost jedne takve ustanove kakva je Matica hrvatska

Nacionalna ideologija i povijest u \u27Crvenoj Hrvatskoj\u27 i \u27Dubrovniku\u27 1902. godine: čija je Župa Dubrovačka?

Rad obrađuje raspravu između dvojice Dubrovčana, objavljivanu u listovima \u27Dubrovnik\u27 i \u27Crvena Hrvatska\u27 tijekom 1902. godine. Glavni su sudionici te rasprave bili katolički svećenik Vice Medini na strani pravaša i osoba pod pseudonimom Nikša N., naklonjena srpskoj stranci čiji je politički utjecaj u Dubrovniku polako jenjavao. Na površini rasprava o tome tko je u srednjem vijeku darovao Dubrovčanima Župu Dubrovačku, ustvari je rasprava u kojoj njeni sudionici nastoje dokazati svoje oprečne stavove o etničkom porijeklu Dubrovčana. Njihova namjera je bila jasna: dokaže li se povijesnim argumentima da je darovatelj Župe bio Srbin, odnosno Hrvat, onda je i Župa srpska, odnosno hrvatska zemlja, odakle slijedi da su i Župljani Srbi, odnosno Hrvati. A što vrijedi za Župljane, vrijedi i za Dubrovčane. Povjesničarski karakter te rasprave uputit će nas ka pokušaju razotkrivanja veze između nacionalne ideologije i povijesti na razmeđi dviju epoha. Dva pitanja koja su u središtu našeg zanimanja jesu: Je li korištenje povijesti u takvim raspravama bilo plodonosno?, te: Je li veza između povijesti nužna ili slučajna

Plato’s "Republic" in the Independent State of Croatia (1941–1945). Ideas, Reality and Censorship

Analizom rasprava koje su o Platonovu djelu "Država" napisali hrvatski intelektualci desne političke orijentacije u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (1941.-1945.), autor pokušava prikazati političku misao desnice u Hrvatskoj toga vremena. Analiza se usredotočuje na način na koji su ti intelektualci koristili Platona i njegovu viziju savršene države pri legitimiziranju totalitarne države i njezinih nositelja, totalitarnih pokreta, ali i pri njihovu kritiziranju. Ni legitimizacija niti kritika koje se iz Platonova djela izvode nisu iznenađenje: organicizam i monistički totalitarizam (država kao Jedno/Jedan) poklapao se s naumom desnih političkih pokreta onodobne Europe, ali je istovremeno nedostižnost takvog ideala mogla lako poslužiti kao izvor kritike.This analysis of works on Plato’s "Republic" written by Croatian intelectuals of right political wing in the Independent State of Croatia (1941–1945) is trying to represent the political thought of rights in contemporary Croatia. Analisys is concentrated on the ways by which those intelectuals used Plato and his vision of perfect state to legitimize totalitarian state such as the Independent State of Croatia, and totalitarian political movements such as the Ustashe movement, but also to criticise them. Both legitimization and critique that can derive from the Plato’s work should not be a surprise: organicism and monistic totalitarianism (State as the One) coincided with the goal of right wing movements in contemporary Europe, but at the same time the failure to reach such an ideal could easily provide a source for the critique

Life and work of Vjekoslav Maks Luburić until the proclamation of the Independent State of Croatia

Autori u ovom radu opisuju život i političko djelovanje Vjekoslava Maksa Luburića od njegova rođenja do proglašenja Nezavisne Države Hrvatske. Cilj je rada rasvijetliti najslabije poznat dio njegova života, kao i pokušati dati odgovor na pitanje u kojoj je mjeri ta formativna faza života utjecala na njegove kasnije postupke i razmišljanja.In this paper, the authors endeavour to present the life and work of Vjekoslav Luburić called Maks from his birth until the proclamation of the Independent State of Croatia. In the introduction, the reader is referred to the existing research in historiography, which has so far been scarce. In the chapter discussing his childhood, youth and escape from Yugoslavia, his family and origin are presented. The issue of his father’s murder is analysed in more detail: Vjekoslav Luburić claimed in his memories published in the 1960s that the only motive for his father’s murder was Serbian chauvinism toward the Croats. The paper continues with tackling his education and the break thereof due to the fact that he was expelled from the secondary school in Mostar. After this event, according to his own claims, Luburić endeavoured to emigrate in order to join the Ustaše, who were at that time organised by Ante Pavelić. Luburić’s plan was most probably realised in the spring of 1933, when he entered Hungary from Baranja and joined the Ustaše in the Janka Puszta camp. His activity in this camp and in other Ustaše centres in Hungary is discussed in the chapter dealing with the time he spent in Janka Puszta. In hismemories published after the end of World War Two, Luburić spoke of his high functions in Janka Puszta; the authors have however concluded that in this period, he was a person of no major importance in this camp, same as he was merely a minor member of the Ustaša organisation in Hungary. This explains the fact that afterthe disbandment of the camp, and not long after the Ustaša organisation began to cease to exist in the territory of Hungary, Luburić did not leave for Italy as many of his comrades did, but stayed in Hungary. This is discussed in the chapter dealing with the period from the disbandment of Janka Puszta until 10 April 1941. Though he continued to keep contact with key members of the Ustaša organisation who lived in Budapest (Mladen Lorković, Andrija Artuković, Tomislav Sertić), it may nevertheless be concluded that Luburić was merely a minor person in the Ustaša organisation in that period. Exactly as such, he returned to his homeland during the attack of the Axis powers on the Kingdom of Yugoslavia and the proclamation of the Independent State of Croatia in mid April 1941. In the concluding chapter, discussing Luburić’s relation to historical science, the authors endeavour to present the methodological problems they came across while studying this period inLuburić’s life, as well as to briefly explain why these problems are present and offer a way to solve them

DIE WIRTSCHAFT DER KUESTENLAENDISCHEN BUNJEWATZER

U članku je prikazano gospodarstvo Bunjevaca senjske okolice, s naglaskom na proučavanju stočarstva kao osnovne i najtipičnije privrede primorskih Bunjevaca. Nastojalo se bjasniti povezanost tipa gospodarstva s geografskim i klimatskim obilježjima tog kraja, uz kraći povijesni prikaz. Treba napomenuti da se u članku opisuje oblik stočarstva i gospodarstva u bliskoj prošlosti, odnosno do one razine prošlosti do koje se u i terenskom ispitivanju moglo doći, a ne današnji način gospodarenja na tom prostoru.The author describes the economy of Bunjevci living in the surroundings of Senj with the emphasis on the investigation of cattle-breeding as a principal and most typical occupation of Bunjevci from the coast. The author exerted himself in explaining the close links of such a type of economy and geographic and climatic characteristics of the region, accompanied by a short historical relation. It should be pointed out that the cattle-breeding and the economy, described in article, refer to a rather near past, respectively to that level of the past to which the field researches could arrive. Meaning, the present-day economy in the region has not been referred to.In diesem Artikel wird die Wirtschaft der Bunjewatzer aus dem Senjer Hinterland beschrieben, mit besonderem Rueckblick auf die Schafzucht als die typische und wichtigste Wirtschaft der kuestenlaendischen Bunjewatzer. Der Autor des Artikels versucht die Verbindung Wirtschaftstyps mit geographischen und klimatischen Merkmalen dieser Gegend zu erklaeren. ist zu bemerken, dass in diesem Artikel die Form der Schafzucht und der Wirtschaft aus der naeheren Vergangenheit beschrieben wird, d.h. bis zu jenem Niveau der Vergangenheit das in der Untersuchung des Terrains erreicht wurde, und nicht die heutige Form der Wirtschaft auf diesem Gebiet